Pasivni sloj

Takozvani pasivni sloj je tanak sloj oksida koji se stvara na površini nerđajućeg čelika, kada isti dođe u dodir sa kiseonikom. Atomi hroma u čeliku zatim zajedno sa atomima kiseonika stvaraju gust i reakciono inertan (zato se koristi naziv „oasivni sloj“) sloj oksida, koji sprečava napredovanje oksidacije, a time i rđanje čelika. Kakvoća i trajnost pasvinog sloja u prvom redu zavisi od sastava legure čelika.

Nerđajući čelici isto kao normalni čelici reaguju sa kiseonikom i stvaraju oksidni sloj. Kod normalnog čelika kiseonik reaguje sa prisutnim atomima gvožđa u čeliku; pri tom nastaje porozna površina (rđa), koja omogućava napredovanje reakcije. Ovaj proces može da ide sve do potpunog "rđanja" obratka.

Kod nerđajućeg čelika kiseonik reaguje sa atomima hroma na površini pasivnog sloja koji su u čeliku prisutni u relativno visokoj koncentraciji.

Za nastanak rđe kod ’nerđajućih’ čelika postoje dva razloga:

  • pasivni sloj nije mogao da se stvori, ili
  • pasivni sloj je razoren

Nestvaranje pasivnog sloja može da se spreči samo visokom čistoćom. Obrađene površine obavezno moraju da se očiste od svih ostataka. To se posebno odnosi na ostatke brusnih sredstava. Brusna sredstva pogodna za obradu nerđajućeg čelika su stoga u principu bez (maseni udeo < 0,1 procenta) hlora, gvožđa i sumpora.

Nazad na znanje o brušenju